Treća korizmena nedjelja

Izabrani Božji narod nalazi se u pustinji umoran od puta i još k tome žedan. Mrmlja i viče na Mojsija. Gotovi su!  Umrijet će od žeđi. Daj nam vode! “Zašto si nas izveo iz Egipta?…”. Bog nije izveo narod iz Egipta da ga umori, nego da ga uvede u obećanu zemlju. Izvodi vodu iz stijene i tako natapa zemlju i ljudima utažuje žeđ. Koliko puta smo mi mrmljali: “Je li Gospodin, među nama?” Isus na putu i on ožednio sjeda na strudenac. A nema čime zagrabiti vodu. A tko mu je kriv!? Ima nade. Pojavljuje se žena koja dolazi na zdenac po vodu. No, nije raspoložena za razgovor, a još manje da mu dadne piti vode. Isus njoj sada nudi žive vode. Od koje se ne žedni i ne treba ponovno dolaziti na studenac. Sad i žena želi te vode da više ne mora dolaziti po vodu. Iz razgovora žena zaključuje da je čovjek s kojim razgovara Prorok, jer joj je sve otkrio iz njezina života. Staga ide u grad javiti i drugima da dođu i vide onoga koji sve zna o njoj. Susret s Isusom mjenja ljude. Od neprijateljskog stava ljudi postaju Isusovi prijatelji, učenici i drugima javljaju, da i oni tako postanu i prepoznaju Isusa kao “Spasitelja svijeta”.